1. Javna dobra i usluge dostupne svima

Snažan i kvalitetan javni sektor preduvjet je pravednog i održivog društvenog razvoja. Nasuprot tržišnom društvu kakvo danas imamo, nova socijaldemokratska politika u Hrvatskoj mora osigurati kvalitetna javna dobra i usluge dostupne svim društvenim skupinama. Trenutni je javni diskurs u Hrvatskoj u mnogočemu utemeljen na pogrešnim predodžbama o javnom sektoru i negiranju temeljnih socijalnih prava. Primjerice, zdravstvo, obrazovanje i kultura predstavljaju se kao potencijalno komercijalni sadržaji čija dostupnost ovisi o platežnim mogućnostima pojedinke ili kućanstva.

Nova socijaldemokratska politika javnih dobara i usluga polazi od ideje da su javno zdravstvo, obrazovanje, skrb za djecu i starije, komunalne usluge, stanovanje, transport, kultura, informiranje i druge temeljne javne usluge na nekomercijalnim osnovama nužne za ostvarenje egalitarnog i pravednog društva. Prepuštanje tih područja privatnoj inicijativi zainteresiranoj za kratkoročni profit vodi fragmentiranom, nejednakom, nesigurnom i nestabilnom društvu u kojem se ne može socijaldemokratskim standardima osigurati primjerena kvaliteta života ni smislenost demokratske procedure. Naša je politika usmjerena ne samo zaštiti isključenih i ranjivih – mi ćemo potencijale javnog sektora iskoristiti za stvaranje pravednog i solidarnog društva jednakih.

Želimo egalitarno društvo koje omogućava socijalnu mobilnost i skrbi o najugroženijima. To ujedno znači i ravnomjeran razvoj cijele zemlje, a ne samo većih gradova. Mjere štednje rezanjem javnih usluga ne smiju biti put smanjivanja proračunskog deficita. Korupciju,  klijentelizam i političko kadroviranje u području javnih usluga nećemo riješiti privatizacijom, nego demokracijom, transparentnošću i zajedničkim djelovanjem u javnim institucijama i javnim poduzećima. To ćemo postići tako da u upravljanje njima uključimo i zaposlene, korisnice i različite društvene skupine kako bismo osigurali da oni doista ispunjavaju javni interes.

 

  1. Povećanje ulaganja u znanost i obrazovanje

Hrvatska je kontinuirano pri dnu EU28 zemalja po ulaganju u visoko obrazovanje, a posebno zaostaje u ulaganju u znanost i istraživanje: 2013. godine Hrvatska je bila na razini 40% od prosječne razine ulaganja u znanost i istraživanje u EU27. Dok ulaganja u visoko obrazovanje i znanost stagniraju na niskim razinama, broj studentica u protekla dva desetljeća neprestano raste. To s jedne strane rezultira padom kvalitete čitavog sustava javnog visokog obrazovanja i znanosti, a s druge upućuje na sve veće oslanjanje na školarine i druge privatne izvore financiranja. Prema europskom istraživanju Eurostudenta, hrvatski sustav visokog obrazovanja socijalno je isključiv budući da su studentice iz obitelji nižeg socijalnog statusa podzastupljene, a one iz obitelji visoko socijalnog statusa nadzastupljene.

Ostvarit ćemo potpuno javno financirano obrazovanje. Ono je socioekonomska kategorija, jer su talenti jednako raspoređeni u društvu. Zbog toga obrazovanje ne smije biti tržišna kategorija čija dostupnost ovisi o platežnim sposobnostima pojedinki. Kvalitetno obrazovanje je preduvjet rastu zaposlenosti i visokotehnološkoj ekonomiji. Ako ono ovisi o nečijoj platežnoj sposobnosti, društvo nema koristi od talenata njegovih socijalno deprivilegiranih pripadnica. Za kvalitetno i svima dostupno obrazovanje nužna je i kvalitetna znanost, posebno ako smo ozbiljni u ostvarivanju ekonomije poslova visoke dodane vrijednosti. No, za takvo nešto nisu bitne samo prirodne i tehnološke znanosti, jednako je relevantno i društveno-humanističko područje koje obrazuje veći broj profesorica i učiteljica te nam jamči kritički analitički aparat za društvenu samorefleksiju i daljnje usmjeravanje. Informatika mora biti obvezni predmet od najranijih dana osnovne škole. Za to je potrebno potpuno informatički opremiti sve osnovne škole, ali i osigurati dostupnost interneta i kvalitetne nastavnice. Obrazovanje počinje rođenjem – kvalitetna mreža javnih dječjih vrtića nezaobilazna je, a majkama omogućuje bolje i potpunije profesionalno, ekonomsko i društveno samoostvarenje.

 

  1. Kultura i mediji kao zajedničko dobro

Djeca se u vrtiću i u školi moraju moći baviti sportom, koliko i naučiti svirati gitaru, razgovarati s pjesnikinjom i snimati filmove. Takve su aktivnosti danas dostupne samo onima iz viših klasa. U društvu kakvo želimo graditi kulturna infrastruktura i sadržaji moraju biti dostupni svima – kako u otočkom domu kulture ili pri narodnoj knjižnici, tako i u gradskom kazalištu. Medijski krajolik, u rasponu od javne televizije preko komercijalnog radija sve do neprofitnog portala, treba unaprijediti, tako da novinarkama osiguramo adekvatno plaćen rad u javnom interesu. Mediji su, baš poput obrazovanja i kulture – javno dobro, i treba ih osloboditi kako komercijalnog pritiska, tako i površne politizacije.

 

  1. Rast zapošljavanja, sigurnost zaposlenja i pravedni uvjeti rada

Otvaranje kvalitetnih novih radnih mjesta jedini je jamac stvarnog i dugoročnog smanjenja nezaposlenosti, ono stoji nasuprot dosadašnjim politikama i trendovima koji su nezaposlenost smanjivali emigracijom, privremenim mjerama aktivne politike tržišta rada i nesigurnim oblicima rada. Hrvatsko tržište rada obilježava ciklička i sezonska nezaposlenost kao rezultat manjka strateškog planiranja i osmišljavanja ekonomske politike. Ciljana i dugoročna ulaganja mogu rezultirati stvarnim povećanjem broja novih radnih mjesta pri čemu želim afirmirati nove oblike upravljanja – radničko dioničarstvo i radničke kooperative, kojima će se jamčiti održivost proizvodnje i stabilnost radnih mjesta. Nova zapošljavanja, kao i ona postojeća, moraju biti sigurna, a radnice zaštićene čvrstom radnom zakonskom regulativom koja predstavlja najbolji način borbe protiv nesigurnih oblika rada i njihovih destruktivnih učinaka na ekonomiju i društvo. Mogućnost kolektivnog pregovaranja i pravo na radničko organiziranje mora biti na raspolaganju svakoj radnici, bez obzira na vrstu participacije na tržištu rada. Nadalje, razrađena strategija ciljanih mjera aktivne politike zapošljavanja osigurat će inkluzivnost tržišta rada s jedne strane, a potpuni obuhvat naknada za nezaposlenost zajamčit će da radnice u razdoblju privremene nezaposlenosti neće ostati izvan sustava. Hrvatska ekonomija budućnosti mora se zasnivati na kvalitetnim radnim mjestima vezanim uz napredne i zelene tehnologije. Temelj hrvatske ekonomije budućnosti moraju biti dugoročno održiva ulaganja u napredne i zelene tehnologije, te sigurni i pravedni uvjeti rada.

 

  1.  Rodna ravnopravnost i društvena pravednost

Uništavanje javne socijalne zaštite utjecalo je na povećanje radnog opterećenja žena koje tradicionalno obavljaju poslove njege djece i starijih. Loša funkcionalnost zdravstvenog sustava, nerazvijen školski dnevni boravak i slaba dostupnost vrtića utječu na odluke žena u Hrvatskoj te se njihova ekonomska aktivnost, u odnosu na muškarce, smanjuje. Drugim riječima, žene su u manjoj mjeri zaposlene, a i kad jesu, češće je to s atipičnim i nesigurnim ugovorima. Njihov je radni status uvelike ovisan o obiteljskim prilikama. Posljedica toga su ekonomska zavisnost o drugima, niže mirovine i veća izloženost siromaštvu u kasnijoj dobi. Pritom je kućanski rad kojega obavljaju nevidljiv i malo cijenjen. Zbog svega toga manje su prisutne i u javnosti, a za političko mišljenje ih se uglavnom niti ne pita.

Ekonomska emancipacija žena preduvjet je ostvarivanja rodne ravnopravnosti. Ekonomska sigurnost u kombinaciji s razvijenim javnim uslugama smanjit će i ostale oblike diskriminacije žena. Postojeći javni socijalni programi primarno vrednuju majčinstvo kao poželjni ženski identitet, odnosno tradicionalnu obitelj kao temeljnu društvenu instituciju; nasuprot tome, javno financirani programi trebaju se oblikovati tako da potiču ravnomjernije raspoređivanje uloga između muškaraca i žena, osobito kad je u pitanju ekonomija brige, kao i da podrže raznolikost suvremenih kućanstava – od jednoroditeljskih zajednica, preko istospolnih parova do proširenih obitelji.

 

  1. Ekološka održivost našeg društva

Zemlja je ove godine prvi put trajno prešla psihološku granicu zagađenosti od 400 ppm (dio ugljikovog dioksida u atmosferi na milijun mjernih jedinica), što znači da se približavamo klimatskoj promjeni s dubokim ekonomskim, društvenim i ekološkim posljedicama. Stoga je socijaldemokratska politika za 21. stoljeće radikalno smanjivanje emisija stakleničkih plinova dekarbonizacijom ekonomije te redistribucija resursa za klimatsku adaptaciju ranjivih društvenih skupina.

Ekološki otisak Hrvatske raste, dok se njezin biokapacitet postojano smanjuje, čemu glavni doprinos daju aktivnosti u energetici i proizvodnji hrane. To su područja s najvećim potencijalom za zaokret Hrvatske prema održivom razvoju. Imamo sve preduvjete za zaokret ka održivim praksama uz održavanje visoke kvalitete života, što pokazuje i naš položaj na indeksu sretnog planeta. Jedna je od glavnih prepreka tom zaokretu, pritom, činjenica da koristi razvoja u Hrvatskoj posljednjih desetljeća nisu bile pravedno raspodijeljene. Zato su ciljevi društvene pravednosti i materijalne održivosti neodvojivi.

Prijelaz na ekonomiju zasnovanu na obnovljivim izvorima energije mora se ubrzati i olakšati poticanjem industrija koje djeluju na ekološki prihvatljiv način. Poslovi budućnosti bazirat će se na potencijalima u energetskoj učinkovitosti i proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, a trenutno ih nedovoljno koristimo. Zalažem se za demokratizaciju u proizvodnji zelene energije i to energetskim zadrugama, komunalnim energanama i drugim oblicima proizvodnje koji uključuju građanke i lokalne zajednice.

 

  1. Iskrenija i humanija politika

Napokon, političko nadmetanje ipak treba zadržati neku mjeru ljudskosti. Koliko god bilo razumljivo da žene i muškarci u borbi za svoje političke ideje nastupaju iskreno, pa i strastveno iznoseći svoje argumente, uvrede i ružne riječi treba izbaciti iz političke rasprave. Posebno osobne diskvalifikacije, aluzije na nečiji spol i spolni izbor, dob ili podrijetlo. Naši razgovori, poruke i sva internetska komunikacija toga se moraju osloboditi: jedino tako u njoj možemo ponovo otvoriti prostor za pravu političku raspravu i sve ljude koji je u SDP-u žele voditi.

 

Za Hrvatsku svima dostupnih javnih dobara i usluga, u kojoj se nova vrijednost stvara na ekološki održiv način uz pravedne uvjete rada, ulaže u obrazovanje, znanost i kulturu te poštuje rodna ravnopravnost, potreban je SDP koji vodi iskrenu i humanu politiku, zastupajući interese svih, a ne samo elita.

 

  1. Stranka članica i članova za humaniju politiku

Program SDP-a bit će izraz političkih uvjerenja svih socijalistkinja i demokratkinja koje čine Stranku, kao i onih koje za nju glasaju. Izrađujući stranačke politike, rukovoditi se treba potrebama korisnica zdravstvenog ili mirovinskog sustava, javnog prijevoza, kulturnih sadržaja, imajući pritom na umu sve razine odlučivanja, a započeti s najnižima. Stranačka vodstva taj proces moraju omogućiti i organizirati, ali ne i njime dominirati. Uspješnost programa SDP-a ovisi o propusnosti za mišljenja svih njegovih članica, simpatizerki, kao i glasačica. Sve one moraju imati prostora za sudjelovanje u demokratskoj, argumentiranoj političkoj raspravi. U Stranci nas naprosto mora biti mnogo više, moramo se otvoriti različitim pogledima, a bavljenje politikom učiniti svakodnevnim: politika se, baš kao i budućnost društva tiču svih nas.

 

  1. Političko obrazovanje za demokratsku raspravu

O ekonomiji, zaštiti okoliša, zdravstvenoj politici, u SDP-u, kao i u društvu, svi moramo znati  informirano raspravljati. Ta se rasprava, razmjena mišljenja, zato mora temeljiti na kvalitetnoj političkoj edukaciji. Bez temeljnog političkog obrazovanja u Stranci ne mogu se izrađivati održive socijaldemokratske politike. Tako programska savjetodavna tijela ne bi trebala okupljati samo stručnjakinje: primarno, tamo je mjesto stranačkom članstvu. Razvijat ćemo obrazovne i demokratske platforme, uključujući i povezujući se s članicama sindikata, aktivistkinjama, zainteresiranim građankama. Sustavne programe političkog obrazovanja organizirat ćemo u svakoj organizaciji, o svakoj temi, za svakoga.

 

  1. Demokratska infrastruktura za društvo jednakih

Prostorije Stranke otvorit ćemo na korištenje lokalnoj zajednici: kad organizacija SDP-a ne održava svoje, nema razloga da se ondje ne odvijaju aktivnosti članica neke udruge, sportske organizacije ili polaznica muzičke škole. Jednako tako, kad god članice srodne nam političke organizacije ili sindikata ustrebaju npr. pravnu pomoć, SDP-ovi intelektualni i fizički resursi bit će im na raspolaganju. Kako bismo oživjeli lokalne organizacije, prostor ćemo nuditi za tribine, radionice i druga kulturna, ali i politička okupljanja. Da bismo ostvarili politiku zacrtanu ovim programom, lokalne organizacije moraju dobiti i preuzeti veću ulogu u aktiviranju svojih zajednica.