“SDP se sprema za izbore. Karolina Leaković, ničim izazvana, usuđuje se kandidirati. Sam čin je vrijedan pozornosti. Mlada žena, razmišlja svojom glavom, razumije kako funkcionira i čemu služe civilno društvo, ljudska prava, građani, očigledno nije pripadnica nijednog lobija ili frakcije – usuđuje se ciljati visoko. Moguće do pozicije buduće premijerke. U startu je etiketirana kao autsajderica, što bi joj morao biti plus, u ovakvom SDP-u, no očigledno nije. Stranka sama, a još više politički milje van nje, nisu spremni za promjenu. Jok. Možda za 20 godina, ali ne sada. Ne tako velika promjena. Promjena unutar sustava, a ne promjena sustava. Mantra kojom se zavaravao SKJ a i SKH krajem 80-ih. Znamo što se desilo.
Kome treba “nešto bolji” SDP? Izgleda, svima onima koji bi gunđali, ali ne bi mijenjali.”
Kome treba artikulirana, angažirana, organizirana stranka ljevice? Svima nama kojima je dosta odlijeva novaca i (sposobnih, rada željnih) ljudi iz ovakve besperspektivne, korumpirane, birokratizirane Gazdinski kontrolirane Hrvatske
Može li to postati SDP? Može. Hoće li? Neće. Zašto neće? Zato što nije sposoban niti primijetiti da je Karolina Leaković osoba za sam vrh stranke. Ispravka. Zato što ne dozvoljava ikome mladom, drugačijem, mislećem, s kičmom približavanje stranačkom vrhu, njegovo oblikovanje.”

Izvor: Kruha i igara (h-alter.org)