Kada će nekoliko desetaka tisuća članova, 19. ili 26. studenoga, izabrati novog lidera Socijaldemokratske partije Hrvatske, jedino što će se znati jest upravo to tko će u idućem razdoblju voditi SDP. Ali puno više toga ostat će nepoznato, a poglavito kojim smjerom će krenuti socijaldemokrati, sada kao oporbena stranka, kojoj prijeti stagnacija, ako ne i urušavanje.

Tek tu i tamo dođe do ponekog iskakanja, kao kada Ranko Ostojić izjavi da je za poništenje Vatikanskih ugovora s Katoličkom crkvom ili Karolina Leaković objasni da se hrvatski socijaldemokrati trebaju povesti za Jeremyjem Corbynom, koji je Laburističku stranku preusmjerio iz centra nalijevo, i najavio potpuni raskid s krupnim kapitalom, bankama, a možda i NATO savezom.

Gdje je nestao svjetonazor u SDP-u? Može se tek nagađati što kandidati za šefa stranke misle o sporazumu Europske unije i Kanade, odlasku pripadnika HV-a na granicu Litve i Rusije, doseljavanju stranaca u Hrvatsku i može li ovdašnje društvo prihvatiti veći broj useljenika neeuropskog porijekla. Ili kako smanjiti široku ksenofobiju među mladim generacijama, kako će SDP u sredinama u kojima je na vlasti pomoći nezaposlenima da se ne iseljavaju u inozemstvo, treba li parlament ograničiti područje rada Ustavnog suda, na koji način reformirati obrazovni sustav i, uostalom, imaju li ideju kako odgovoriti na pokušaje katoličke klerikalizacije. Nabrojano predstavlja tek manji dio tema kojima bi se trebale baviti sve političke stranke, a posebno one najveće koje utječu na donošenje odluke, ali za sada o svemu ovome od ekipe koja želi preuzeti vlast na Iblerovom trgu – ni mu ni bu.

Izvor: ŠTO OD SDP-a HOĆE LJEVIČARI Sedmero intelektualaca socijaldemokratske orijentacije: Evo kojim bi smjerom stranka trebala ići i kakvog lidera treba

Advertisements